Na društvenim mrežama posebno su zastupljena tzv. jednosmjerna prijateljstva. Pratimo ljude s kojima želimo ostvariti kontakt čak i ako nam oni ne uzvraćaju praćenje. Možete tako pratiti osobu iz vašeg grada koja često posjećuje nove restorane ili atraktivna mjesta, čime postajete izloženi različitim aspektima njihovog života iako oni apsolutno i ne znaju da vi postojite. Ova nova dinamika prijateljstava i odnosa znači da nam trebaju čvršći temeljni principi koji će regulisati takve interakcije.
Poslanik, a.s., je rekao: „Primjer dobrog društva i lošeg društva je poput prodavača mirisa i kovača. Prodavač mirisa će ti, ili dati miris besplatno, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš jednostavno uživati u njegovom mirisu. A kovač, ili će ti spržiti odjeću, ili ćeš osjetiti neugodan miris.“
Razmislite o primjeru površnog poznanika kojeg pratite na mrežama. Rijetko kada se sretnete ili komunicirate, ali svakodnevno vidite mnoštvo njegovih/njenih objava o tome koliko teško podnosi svoju porodicu ili kako se stalno žali na određene izazove itd. Kakav podsvjesni uticaj na nas imaju takve poruke koje svakodnevno vidimo?
Često precjenjujemo svoju sposobnost filtriranja dobrog od lošeg, jer konstantna i brza izloženost različitom sadržaju i uvidu u živote drugih može imati nezdrav uticaj na nas. Poslanik, a.s., u kontekstu prijateljstva je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka neko od vas pogleda s kim se druži.”
Ovaj hadis je duboka analiza ljudskog uma, jer pokazuje da osoba s kojom se družimo utiče na našu podsvijest mnogo više nego što bismo mogli pretpostaviti; dobro prijateljstvo podrazumijeva međusobno poznavanje na dubokoj razini, uz zadovoljstvo sa sistemom vrijednosti, uvjerenja, i karaktera prijatelja.
Hiperpovezanost kao druga strana sve više izražene individualnosti
Jedna od zamki društvenog umrežavanja jeste ideja hiperpovezanosti. Mnoštvo veza na društvenim mrežama ponekad daje lažni dojam kvalitetnih interakcija. I pored izloženosti živim kontaktima sa svojim radnim kolegama, porodicom, prijateljima, čini se da smo dobar dio vremena više zaokupljeni našim telefonom i stvarima koje se događaju drugima, umjesto da pažnju ulažemo u stvarne odnose koje imamo pred sobom.
