Obilježavanje Dana hidžaba danas je postalo globalno prepoznatljivo: Ono što je počelo kao lokalna inicijativa Nazme Khan, preraslo je u međunarodni pokret poznat kao World Hijab Day. Ona je ovu ideju pokrenula iz ličnog iskustva muslimanke na Zapadu, gdje se često suočavala s nerazumijevanjem i neugodnim situacijama zbog hidžaba. Cilj inicijative bio je da se ženama koje ga nose pruži podrška, ali i da se druge žene pozovu da na jedan dan stave mahramu. Pitanje hidžaba izgleda nešto drugačije u bosanskohercegovačkom kontekstu, gdje on danas nije toliko rijetka ili nepoznata stvar koja bi se trebala vizuelno drugima približiti. U čemu onda može da se krije suština priče o hidžabu?
Iako je ovaj dan postao planetarno popularan, važno je da ne dopustimo da forma potisne suštinu. Hidžab u islamskoj tradiciji nije nastao kao kampanja, slogan ili modni izraz. On je dio šireg moralnog okvira koji obuhvata i pogled, govor, ponašanje, namjeru i odnos prema drugima. Kada se hidžab svede samo na komad tkanine ili na jednodnevni simbol, postoji opasnost da se izgubi upravo ta unutrašnja dimenzija koja mu daje smisao.
Unutar dinamične strukture muslimanske zajednice u Mekki prvo se oblikovala svijest o Bogu, zatim moralna osjetljivost, društvena odgovornost – a tek unutar medinskog konteksta dolaze i ajeti o normama odijevanja. Pažljivom posmatraču kur'anskih ajeta neće promaći činjenica da je pored brojnih drugih propisa i regulativa kojima se uređuje odnos čovjeka prema Bogu i svijetu oko sebe, direktan spomen nečega što se može nazvati načinom odijevanja došao na samo dva mjesta (sura Ahzab i Nur). To nije bilo upotrebom riječi hidžab, nego drugim sugestivnim lingvističkim koracima. Način na koji danas razumijevamo hidžab oblikovan je kroz dugu i bogatu pravnu i interpretativnu tradiciju muslimanskih učenjaka, koji su kroz stoljeća razmatrali intencije tih ajeta i njihovu primjenu u različitim društvenim okolnostima.
Ovdje također možemo spomenuti da su ajeti o odijevanju koji su tada objavljeni itekako imali socijalnu i društvenu konotaciju, te da se ipak nisu odnosili na jedan društveni sloj muslimanki. Na mjestu šire elaboracije ova tema bi svakako zaslužila veće interpretacijske razmjere, ali među islamskim učenjacima gotovo da nema razilaženja oko toga da hidžab jeste stvar lične odluke kojom bi se muslimanka odazvala Gospodaru, a ne trendu, kulturi, očekivanjima ili drugom čovjeku (muškarcu ili ženi). Kulturološko-političke interpretacije mogle su se (a i još uvijek su) razlikovati od pojedinačnih zemalja, primarno na geografskom Istoku ili Jugu.
Možemo kazati da kontekst Bosne i Hercegovine najšire zahvata razne aspekte hidžaba. On u našem društvu danas nije zabranjen, a nije ni nametnut. Ipak, paralelno se još uvijek borimo sa tim da bude u potpunosti priznat i uvažen kao sastavni dio ličnosti muslimanke gdje god to treba biti. Kao što se borimo i sa tim da osvijestimo suštinu odijevanja u Kur'anu: ono što Gospodar naziva libasu-t-taqwa (odjeća pobožnosti) puno je šire od toga da se svede na vizuelni manifest, komad platna, ili na samo jedan dan.
Naš fokus ovog dana mora biti na nedavnom (nažalost još jednom) slučaju mlade obrazovane žene iz Tuzle, kojoj je jasno dato do znanja da se njene kompetencije (iako zadovoljavaju uslove da bude primljena na konkurs) zbog hidžaba sudaraju sa članom zakona koji zabranjuje nošenje mahrame u sudskim ustanovama. Naš aktivizam i naša borba treba maksimalno biti fokusirana na to da žene (sa hidžabom ili bez), koje razumijevaju i osjećaju važnost duhovnog, pravnog i intelektualnog izražaja žene, budu na svim onim pozicijama sa kojih će moći braniti sva ona prava koja se ženi oduzimaju.
Zbog toga ovaj dan ne treba da bude povod za podjele među ženama muslimankama. On treba biti prilika za empatiju, za razumijevanje različitih životnih puteva i za podsjećanje da se vjera živi kroz procese i aktivno učestvovanje u razvijanju društva i zajednice. Ako Dan hidžaba podsjeti na dostojanstvo, slobodu savjesti, znanje, unutrašnji rast i aktuelne zadatke i izazove muslimanki — onda je u određenom kontekstu ispunio svrhu. Ako se svede na sliku bez širine inkluzivnosti, dubljeg sadržaja i razumijevanja, postavlja se pitanje šta smo zapravo njime postigli.
Autor: Mr. hfz. Zekija Krvavac
