Sura El-Mumtehina dobila je naziv prema uvodnoj naredbi o ispitivanju žena koje su se iselile iz Mekke u Medinu kako bi pronašle utočište od mekanskih nevjernika. Ova sura ima poveznice sa surom El-Mudžadele, jer se u obje raspravlja o pitanjima vjere, lojalnosti i odnosa s nevjernicima koji pokazuju agresiju prema vjernicima. Glavna tema ove sure ogleda se u kriterijima predanosti, odanosti i dozvoljenih interakcija s neprijateljima u vremenima sukoba.
Teme i struktura
Ova sura je strukturirana oko glavnog fokusa koji se navodi u njenom nešto dužem uvodnom ajetu: lojalnost i predanost Bogu i Njegovom Poslaniku. Pruža smjernice vjernicima o tome kako trebaju upravljati odnosima s onima izvan njihove vjere, dok istovremeno trebaju održavati moralni integritet i pravednost. Ključni pojmovi koji definiraju ovu temu su:
- Meweda (Naklonost): Duboka ljubav i suosjećanje.
- Wela’ (Odanost): Podrška, prijateljstvo i lojalnost.
- Beraa’ (Odbacivanje): Distanciranje ili razdvajanje od pojedinaca koji aktivno pokazuju agresiju prema vjernicima ili djeluju protiv vjere u Boga i Njegovu jednoću.
- Baghda’ (Neodobravanje): Izražavanje neslaganja s određenim uvjerenjima ili ponašanjima.
- ‘Adawe (Neprijateljstvo): Smatranje nekoga neprijateljem; prekid savezništva i lojalnosti kada druga strana pokazuje neprijateljstvo prema vjernicima.
Ovi pojmovi pomažu nam u definiranju odnosa vjernika s drugima, bilo da su ti odnosi prijateljski, neutralni ili pak neprijateljski, zavisno o okolnostima.
Ključne pouke iz sure
1. Granice suosjećanja u sukobima
Sura počinje Božijom naredbom o tome da se ne pokazuje naklonost Njegovim neprijateljima i onima koji nanose štetu vjernicima. Ovaj ajet je objavljen u kontekstu sporazuma na Hudejbiji, kada je Hatib ibn Ebi Balta'ah, ashab Poslanika, a.s., pokušao upozoriti Kurejše na nadolazeće osvajanje Mekke. Njegova namjera zapravo nije bila izdaja islama, već zaštita porodice. Ipak, zbog njegove iskrenosti i prethodnih žrtvi, bilo mu je oprošteno, što naglašava:
- Važnost procjene namjera prije donošenja presuda, što se ogleda i u naslovu sure koji nalaže ispitivanje namjera muhadžirki;
- Nužnost stavljanja vjere iznad osobnih strahova ili porodičnih veza;
- Posljedice pogrešno usmjerene lojalnosti u pitanjima sigurnosti i vjere.
2. Prelijep primjer poslanika Ibrahima, a.s.
U ajetima od 4. do 6., poslanik Ibrahim i njegovi sljedbenici predstavljeni su kao primjer postojanosti u vjeri. Oni su jasno izrazili svoje odricanje od agresivnih nevjernika i politeizma. Ipak, Ibrahim je za svoga oca tražio oprost, što pokazuje da čak i i najčvršći vjernici mogu imati emocionalne veze s porodicom bez obzira na vjerske razlike. Ova priča naglašava da vjernici trebaju dati prednost vjeri, ali i pokazati razumijevanje i nadu u pomirenje.
3. Mogućnost promjene i pravedan odnos
Ajeti od 7. do 9. donose nadu u to da Bog može promineprijateljstvo u prijateljstvo. Sura jasno pravi razliku između nevjernika koji su aktivno neprijateljski nastrojeni i onih koji su neutralni ili miroljubivi. Islam dozvoljava pravednost i dobrotu prema onima koji nisu neprijateljski nastrojeni, čime se odbacuju ekstremna tumačenja koja zagovaraju univerzalno neprijateljstvo prema nemuslimanima. Time se potvrđuju islamska načela pravednosti i milosti.
4. Žene kao primjeri proaktivnosti, lojalnosti i odanosti
Posljednji dio sure govori o ženama koje su se iselile iz Mekke u Medinu tražeći zaštitu u muslimanskoj zajednici. Među njima je bila Ummu Kulsum bint ‘Ukbe, koja je napustila svoju bogati i uglednu kurejšijsku porodicu kako bi slobodno ispoljavala i prakticirala islam. Iako je sporazum na Hudejbiji zahtijevao vraćanje iseljenika, objava je izuzela žene iz tog pravila, osiguravajući im zaštitu. Ova priča naglašava:
- Aktivnu ulogu žena u ranom muslimanskom društvu.
- Njihovu nezavisnu moralnu odgovornost.
- Odgovornost muslimanske zajednice da zaštiti one koji se žrtvuju za vjeru.
Ovo se dodatno potvrđuje u 12. ajetu , gdje Bog naređuje Poslaniku da prihvati javne izjave odanosti žena pod jednakim moralnim i društveno-političkim uslovima kao i kod muškaraca. To pokazuje njihovu integraciju u oblikovanje muslimanskog društva.
Praktične pouke iz sure El-Mumtehine
1. Vjera iznad straha: Vjernici se mogu suočiti s teškim izborima gdje se vjera sukobljava s ličnim vezama. Jačanje povjerenja u Boga pomaže u prevazilaženju tih izazova.
2. Uravnoteženi odnosi: Neprijateljstvo nije univerzalno; islam podstiče pravednost i ljubaznost prema onima koji prema nama ne pokazuju neprijateljstvo.
3. Procjena namjera: Prilikom donošenja presuda o postupcima drugih, ključno je sagledati njihove namjere, što se vidi na Hatibovom primjeru.
4. Uloga žena u vjeri i zajednici: Sura jasno prepoznaje doprinos žena u izgradnji muslimanske zajednice.
5. Nada u pomirenje: Odnosi se mogu promijeniti, a bivši neprijatelji mogu postati saveznici. Odanost pravednom i etičkom stavu osigurava moralni integritet.
Zaključak
Sura El-Mumtehina pruža iznijansiran pogled na lojalnost, odanost i društvene odnose u vremenima sukoba. Postavlja principe donošenja odluka zasnovanih na vjeri, uz dopuštanje saosjećanja i pravednosti. Naglašava da prava predanost Bogu zahtijeva mudrost, pravednost i nepokolebljiv fokus na vjeru, iznad porodičnih ili materijalnih relacija. Također, naglašava istaknutu ulogu žena u ranom muslimanskom društvu, što se može vidjeti u primjerima Ummu Kulsum iz El-Mumtehine i Hawle iz El–Mudžadele, koje su aktivno sudjelovale u hidžri i davanju prisege Poslaniku, a.s.
Sažetak pripremila: Prof. Shorouq Naguib
