Travnik je u prošlosti uživao istaknut položaj među gradovima Bosne i Hercegovine. Duži niz godina u 17. stoljeću u njemu su stolovali veziri (namjesnici) ejaleta Bosna, sultanovi izaslanici. Ali, i prije nego je Travnik postao prijestolnica ejaleta, u njemu su sagrađeni brojni vakufi, a danas spomenici orijentalno-islamske kulture i civilizacije. Ipak, činjenica da je postao upravni centar dodatno je ubrzala gradnju u Travniku.
Vakufi su snažan generator razvitka gradova: mijenjaju ih, upotpunjuju njihovu fizionomiju i čine ih prilagođenim za život njihovih stanovnika. Za vakufe se najčešće vezuje duhovna dimenzija jer su vakifi gradili džamije, mesdžide i mektebe. Međutim, vakufi imaju izraženu i obrazovnu dimenziju – tekije, mektebi i medrese bili su jedine obrazovne ustanove tog perioda. Za vrijeme osmanske vladavine na području Travnika djelovalo je osam mekteba i tri medrese: Elči Ibrahim-pašina, Mehmed-paše Kukavice i Hadži Ali-bega Hasanpašića. Međutim, ne smije se zanemariti ni socijalni aspekt vakufa kao što je briga o siromašnima, ali ni privredni – generiranje ekonomije jednog mjesta.
Najstarija sačuvana vakufnama koja se tiče Travnika je ona Elči Ibrahim-paše iz 1706. godine. Osim medrese i smještaja za učenike, Elči Ibrahim-paša uvakufio je i biblioteku, tekiju te sljedeće objekte: šest dućana, četiri mesarske radnje s klaonicama, han, berbernicu, potkivačku radnju, pekaru, buzadžinicu, sjenaru i tabhanu (kožaru). Prihodi od tih vakufskih objekata namijenjeni su za podmirivanje troškova vakufa te internatskog smještaja učenika i njihove ishrane. Siromašnijim učenicima osigurana je i novčana naknada – stipendija. Ova stipendija iznosila je pet akči dnevno, što predstavlja iznos plate pisara vakufa. Učenici su imali veću dnevnu naknadu od prvog imama, mujezina pa čak i šejha tekije. Time se vidi koliki je značaj vakif pridavao novim generacijama, učenicima.
Među specifičnim vakufima osmanskog perioda u Travniku jeste Sunčani sat na Hadži Ali-begovoj džamiji u Travniku, fenomen koji je danas jedinstven u Bosni i Hercegovini, te možda nedovoljno iskorišten turistički potencijal. Nedavno renovirana Šarena džamija u samom srcu Travnika također je specifična, jer ima munaru na istočnoj strani, kao i bezistan sa dućanima u prizemlju objekta koji služe za njeno izdržavanje – fenomen koji se ne susreće često u Osmanskom Carstvu.
I Travnik ima svoje žene vakife: Ziba-hanuma Arnautović-Kopčić dala je početkom 20. stoljeća 12 hiljada kruna za obnovu Varoške džamije u Travniku koja je ranije izgorjela. Sagrađena je nova džamija u neomaurskom stilu, očuvana je do danas i predstavlja pravu atrakciju. Dževahira-hanuma Hasanpašić, supruga hadži Alibega je 1878. godine uvakufila tri dućana, osam kuća i bostan u Travniku te četiri dućana, tri kuće i dva zemljišta u Duvnu. Prihodi njenog vakufa trošeni su za izdržavanje džamija, mekteba, učenje mevluda, popravke česmi i slično.
Velika savremena vakifa sa područja Travnika je Raifa Alagić koja je 2016. godine uvakufila svoje dionice u firmi “Borac”. Vrijednost dionica je oko 160,000 maraka a veliku osjetljivost pokazao je i njen brat koji se ponudio da plati sve troškove prijenosa dionica i time sudjeluje u vakufu.
Na području Medžlisa islamske zajednice Travnik danas je primjetno osnivanje novih vakufa, onakvih kakvi nisu postojali u vrijeme Osmanlija. To je sasvim prirodno i poželjno, jer bi vakufi trebali pratiti potrebe savremenog čovjeka. Tako je u Travniku izgrađeno nekoliko islamskih centara kao ustanova koje nude prostor za organizaciju različitih aktivnosti, podučavanje Kur’ana, kurseve, seminare, susrete, predavanja, ali i drugih kulturnih, vjerskih, sportskih sadržaja. Time pružaju usluge različitim kategorijama društva a naročito mladima, nudeći im prostor gdje mogu kvalitetno provoditi vrijeme.
Većina ovih centara imaju i sportsku plohu koja je naročito korištena od strane mladih. Na širem području travničkog muftijstva djeluje šest islamskih centara, u Bugojnu (Kulturni centar princeze Dževhere – najveća donatorka ovog centra je saudijska princeza Dževhera bint Ibrahim El-Ibrahim), Kalibunaru, Gornjem Vakufu, Novom Travniku i Vitezu. Na području Novog Travnika izgrađeno je i obdanište koje akcent stavlja na islamski odgoj i obrazovanje te nudi rješenje problema koji je ranije postojao u ovoj zajednici – popunjenost kapaciteta u vrtićima.
Medžlis islamske zajednice Travnik karakteriše i pojačano kultiviranje vakufskog zemljišta, nešto što nije zaživjelo u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa brojna zemljišta čekaju na svoju primjenu. Na vakufskom zemljištu u Bugojnu postavljeno je 16 plastenika i u njima se uspješno odvija proizvodnja.
