Silovanje je jedan od najtežih zločina koji pogađa pojedince i društvo u cjelini. To nije samo fizički napad, već i duboka povreda dostojanstva i sigurnosti osobe. U mnogim društvima, uključujući muslimanske zajednice, nerazumijevanje pravnih i etičkih aspekata ovog problema može dovesti do dvostruke viktimizacije žrtava.
Islam naglašava pravdu, ravnotežu i zaštitu slabijih, uključujući žene koje su pretrpjele nasilje. Kur’anski princip „Bog vam zapovijeda da pravedno postupate” (4:58) odnosi se i na tretman žrtava silovanja. Islam insistira na saosjećanju i zaštiti onih koji su nepravedno povrijeđeni, a islamsko pravo nastoji spriječiti nepravdu kroz stroge standarde dokazivanja i naglašavanje prava žrtava.
Islam štiti prava muškaraca i žena, porodice i društva. Međutim, nerazumijevanje islamskih principa često dovodi do pogrešnih tumačenja. Islam smatra blud ozbiljnim grijehom i kažnjava ga jednako za muškarce i žene. Kur’an jasno upozorava: „Nemojte se približavati preljubi: jer je sramotno (zlo) i otvara puteve ka drugim zlima.” (17:32)
Kur’an i Poslanikov sunnet nalažu stroge dokaze za optužbu za blud. Potrebno je jedno od sljedećeg:
1. Dobrovoljno i ponovljeno priznanje osobe.
2. Svjedočenje četvorice pouzdanih muslimana koji su istovremeno vidjeli čin.
Priznanje se ne uzima u obzir ako ga osoba povuče. Sudije su upućene da ignorišu prva tri priznanja kako bi se osigurala voljna odluka okrivljenog. Također, zahtjev za četiri svjedoka postavljen je kako bi se zaštitila privatnost i čast ljudi.
PRAVNI ASPEKT
Silovanje (al-istikraah) se u klasičnoj islamskoj jurisprudenciji tretira pod zakonima bluda jer se Kur’an direktno ne bavi ovim pitanjem. Međutim, pravnici su putem analogije i pravnog rezonovanja donijeli presude koje staju u zaštitu žrtve i kažnjavaju počinioce. Hadis kaže: „Bog je oprostio greške mog naroda učinjene iz zaborava, greškom ili pod prisilom.“ (Ibn Madže)
Pravnici su proširili definiciju prisile, uključujući:
· prijetnju smrću ili povredom,
· uskraćivanje hrane i vode (kao u slučaju žene koja je bila prisiljena na čin u zamjenu za vodu).
Poslanik Muhammed, a.s., je u više navrata pokazao da je nevinost žrtve silovanja neupitna. Prenosi se da je jedna žena došla Poslaniku i rekla: „O Allahov Poslaniče, ovaj čovjek me je napao i silovao!“ Poslanik je pozvao optuženog, a kada je on priznao, Poslanik je naredio da bude kažnjen, dok je ženu oslobodio bilo kakve odgovornosti.
Slično tome, za vrijeme halife Omera ibn Hattaba, slučaj robinje koja je bila silovana došao je na sud. Omer r.a. nije njoj izrekao nikakvu kaznu, već je kaznio počinitelja. Ove presude jasno pokazuju islamski pravni princip da se silovana osoba ne može smatrati odgovornom za čin kojem je bila prisilno podvrgnuta.
KAKO DOKAZATI SILOVANJE?
Razlike među pravnicima nastale su u dokazivanju:
1. Ako žena ostane trudna i tvrdi da je silovana, hanefijski pravnici prihvataju njenu riječ bez dodatnih dokaza.
2. Malikijski pravnici traže fizičke dokaze poput povreda ili svjedoka.
3. Ako žena prijavi da ju je određeni muškarac silovao, a nema svjedoka, malikijski učenjaci traže njegovu zakletvu kao dokaz nevinosti, dok Ibn Hazm smatra da bi žena trebala biti oslobođena optužbi za lažno svjedočenje ako se ne može dokazati silovanje.
ZAKLJUČAK
Svi učenjaci se slažu da je silovanje zločin i da žrtva ne snosi krivicu. Razlike postoje samo u načinima dokazivanja. Hanefijski mezheb, po ovom pitanju ima nekoliko principa:
· Vanbračna trudnoća nije dokaz bluda.
· Tvrdnja o silovanju se prihvata bez dodatnih dokaza.
· Ako optuženi poriče optužbu, nije moguće dokazati krivicu bez drugih dokaza.
Malikijski stav se svodi na dva osnovna principa:
· Fizički dokazi su prihvaćeni kao dokaz silovanja.
· Ako ne postoje fizički dokazi, primjenjuje se pravilo izbjegavanja kazne u slučaju sumnje.
U svim slučajevima, pravda i saosjećanje su ključni principi islamskog prava. Bolje je pustiti krivca da odgovara pred Bogom nego nepravedno kazniti nevinu osobu.
Međutim, pravna pitanja ne smiju zasjeniti potrebu za podrškom žrtvama. Žrtve silovanja često se suočavaju s društvenim pritiskom, stigmatizacijom i osjećajem krivice. Islamski principi nalažu zaštitu i podršku onima koji su pretrpjeli nepravdu. Pružanje emocionalne, socijalne i pravne podrške žrtvama silovanja ključni je aspekt islamske pravde.
Muslimanske zajednice moraju raditi na uklanjanju stigme i stvaranju sigurnog prostora za žrtve da prijave nasilje. Islamski zakon nije samo skup kaznenih mjera, već sistem koji insistira na očuvanju dostojanstva i prava svakog pojedinca. U tom duhu, potrebno je ne samo osigurati pravnu zaštitu već i razviti edukativne i preventivne programe koji će osnažiti žene i zaštititi ih od nasilja.
Autor: Dr. Azman Mohd Noor, docent na Katedri za fikh i usuli fikh Međunarodnog islamskog univerziteta Malezija.
Prevela i prilagodila: Mr. Sehija Dedović
