Prva sura u ovom džuzu pojašnjava kako su lična i društvena pitanja ključna za vjeru i razvoj zajednice. Traženje pravde, odgovornost, istinoljubivost, davanje prioriteta posvećenosti vjeri i poštivanju Božijih granica, središnje su teme ove sure, kojom snažno pulsira kur'anski naglasak na pravednosti i etičkom ponašanju.
Početna scena prikazuje ženu koja raspravlja o svom bračnom problemu s Poslanikom, a.s. (ajeti 1-4). Ovi ajeti vraćaju nas na priču o Hawli, ženi čiju je pritužbu čuo Allah, i time joj pokazao Svoju pažnju prema njenim ličnim tegobama i pritužbama, kao Njegove robinje. Analizirajući tematsku i jezičku strukturu sure, vidimo da se Božija pažnja i odgovornost prema ljudskim brigama naglašava kroz više puta ponovljene tvrdnje da Allah sluša, vidi i zna sve. Ova epizoda podsjeća da božanska pravda obuhvata sve aspekte života, od naših individualnih borbi do društvene politike.
Društveni kontekst prije islama i ukidanje zihara
U spomenutim ajetima analiziran je historijski i društveni kontekst predislamske Arabije, posebno praksa zihara, gdje bi muškarac smatrao svoju ženu jednakom svojoj majci, i to joj verbalno i saopštio, stavljajući je u pravnu neizvjesnost, budući da u tom stanju nije bila niti u braku niti razvedena.
Hawla nije prihvatila takvo stanje kao jedan vid nepotpunog razvoda braka, nego je tražila pravdu za sebe, a Allah je odgovorio ukidanjem ove prakse, naglašavajući moralnu odgovornost pojedinaca u braku. Sura također uvodi tri oblika iskupljenja za one koji počine zihar:
– Oslobađanje roba
– Post tokom dva uzastopna mjeseca
– Hranjenje šezdeset siromaha
Ovo ukazuje na kur'ansko insistiranje na popravljanju i odgovornosti za vlastita djela u skladu sa mogućnostima pojedinca. Zabrana zihara odražava širu kur'ansku misiju eliminacije nepravednih društvenih praksi i zaštite dostojanstva pojedinaca, posebno žena, povezujući zihar i njegovu kaznu sa božanskim granicama. Sura upozorava vjernike da takva prestupanja, ako ih muž ne ispravi, mogu dovesti i do nevjerstva. Pravda prema suprugama, dakle, ključna je za vjeru, a ova tema će se još eksplicitnije pojaviti u kasnijim surama ovog džuza, posebno u surama Talaq i Tahrim.
Od lične odgovornosti do ponašanja društva
Narativ sure se zatim pomjera sa lične odgovornosti, na društveno i političko ponašanje, jer sura dalje tretira pitanje tajnih razgovora (nedžwa) i zavjera među licemjerima u Medini. Takva ponašanja istaknuta su kao destruktivne sile koje podrivaju povjerenje i jedinstvo zajednice.
Poslanik je već savjetovao vjernike da se klone takvog ponašanja, ali su neki među njima nastavili tajno razgovarati, isključivati druge te prkositi urotama. Takva ponašanja uistinu nagrizaju moralnu strukturu društva. Tajni razgovori (nedžwa) se tako suprotstavljaju iskrenom angažmanu Hawle koja je otvoreno i iskreno tražila pravdu. Sura opet naglašava da je Allah uvijek prisutan, svjedoči svim razgovorima, bilo javnim ili privatnim, te upozorava na obmanu i licemjerstvo.
Etika, odanost i ponašanje društva
Kako tok sure odmiče, fokus se preusmjerava na prozivanje vjernika, uključujući grupne razgovore koji bi za krajnju svrhu trebali imati dobrotu i pobožnost. Također, upućuje vjernike da naprave prostor drugima na skupovima i da se sa poštovanjem obraćaju Poslaniku, a.s.. Ove smjernice podstiču poniznost, saradnju i međusobno uvažavanje unutar rastuće muslimanske zajednice u Medini, potvrđujući princip da se društveno jedinstvo i pravda moraju graditi prvenstveno na temelju poštovanja i dobrote u privatnom i javnom životu.
Završni dio sure istražuje važnost odanosti Allahu i Poslaniku iznad svjetovnih savezništava. Kur'an osuđuje savezništva sa onima koji se suprotstavljaju božijem vodstvu, naglašavajući da pravi vjernici daju prednost vjeri, nad porodičnim, društvenim i političkim vezama s neprijateljima. Ovaj princip je utjelovljen u početnoj priči o Hawli, koja je odbila da prihvati nepravednu odluku svog muža, uprkos svojoj ličnoj povezanosti s njim. Sura Mudžadele nas iz ovoga uči da pravednost uvijek treba imati prioritet nad slijepom lojalnošću, čak i unutar porodičnih struktura.
Završna poruka: Definiranje pravih vjernika
Sura završava definiranjem osobina pravih vjernika. Oni ne sklapaju savezništva s onima koji se suprotstavljaju Allahu, čak i ako su im bliski rođaci. Umjesto toga, oni su postojani u svojoj vjeri i osjete božiju podršku u svom životu. Ova nepokolebljiva posvećenost vjeri predstavlja ključnu osobinu pravednih, kako je opisano u Kur'anu.
Sura na kraju povlači konačnu razliku između:
Hizbullah (strana koja je uz Allaha) – oni koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, i koji su posvećeni pravdi i pravednosti, poput Hawle.
Hizbu-š-šejtan (strana koja je uz šejtana) – oni koji su na strani neistine, zavjere i obmane.
Sažetak pripremila: Prof. Shorouq Naguib
