U utorak, 17. februara, u velikoj sali CEI Nahla u Sarajevu, održana je ovogodišnja predramazanska Večer Kur'ana i duhovnosti: Budi svjetlo, daruj svjetlo – 2026. U programu su kao i ranijih godina učešće uzele mlade djevojke i žene, učeći odabrane kur'anske ajete: hfz. Zulejha Omerbašić, hfz. Ajna Maglić, Lamija Šehić, Amela Pintol i Medina Porić.
Tokom programa, prisutni su imali priliku slušati izdvojene kur'anske poruke koje je podijelila prof. Muvedeta Halilović. Ove godine, tema Večeri duhovnosti bila je sigurnost i smirenost – jedna od obećanih džennetskih blagodati kojoj se čovjek još na ovom svijetu približava putem vjerovanja: Musliman je onaj od čijih ruku i djela su sigurni drugi ljudi. (Muhammed, a.s.)
Prof. Muvedeta je u svom nadahnutom obraćanju naglasila da se tokom godine srce optereti mnogim slojevima: brigama, pogreškama, prekomjernom vezanošću za dunjaluk i zaboravom na ono što je trajno. Ramazan dolazi kao vrijeme čišćenja. Post smanjuje strasti, Kur’an osvjetljava misli, a zikr vraća srce njegovoj prvobitnoj smirenosti i sigurnosti.
Kroz učenje odabranih ajeta o Ibrahimu, a.s., iz sure El-En'am, podsjetili smo se da priče o poslanicima i prijašnjim narodima nisu samo historijski prikazi, nego ogledalo u kojem trebamo prepoznati sebe. Primjer Ibrahima, a.s., pokazuje kako izgleda srce koje je oslobođeno straha od stvorenja. On se nije bojao onoga što ljudi obožavaju mimo Allaha, jer to ne može ni koristiti ni štetiti. Takvo srce je slobodno: vezano samo za Gospodara. Ramazan je prilika da se srce vrati toj slobodi i sigurnosti. To podrazumijeva svjesnost o onome što unosimo u sebe – kroz pogled, sluh i misli.
Kada srce postane svjesno Allaha, nestaje pretjerani strah od ljudi, gubitka i neizvjesnosti. Ostaje pouzdanje u Gospodara i sigurnost da je sve u Njegovim rukama. To je najveći dar Ramazana – povratak srca njegovom izvoru i pronalazak smiraja u blizini Allaha.
Smirenost srca i pouzdanje u Allahovu mudrost: lekcije Hudejbijje
Sigurnost i smirenost se ne očituju samo u trenucima kada se stvari odvijaju onako kako smo zamislili. Prava smirenost pokazuje se onda kada se Allahova odredba razlikuje od naših planova. Jedan od najsnažnijih primjera toga jeste događaj Hudejbijje o kojem je tokom večeri prof. Halilović govorila.
Poslanik, a.s., krenuo je sa ashabima da obavi umru. Nisu nosili oružje za borbu, obukli su ihrame i došli s namjerom ibadeta. Poslao je hazreti Osmana u Meku da najavi njihov dolazak. Međutim, Mekkelije im nisu dozvolile ulazak. Uslijedio je sporazum koji je na prvi pogled izgledao nepovoljan za muslimane.
Jedna od odredbi bila je da ako neko iz Mekke pređe muslimanima u Medinu, mora biti vraćen, a ako neko iz Medine ode u Mekku, neće biti vraćen. Ashabima je to bilo teško prihvatiti, jer su osjećali nepravdu. Ali Poslanik je prihvatio sporazum, jer je znao da se pokornost Allahu ne mjeri trenutnim osjećajem, nego povjerenjem u Njegovu mudrost.
Kur’an nam kasnije otkriva jedan od razloga zašto je Allah spriječio ulazak u Mekku: u Mekki su postojali vjernici koji nisu mogli javno ispoljiti svoju vjeru. Da je došlo do sukoba, oni bi bili povrijeđeni. Ono što je izgledalo kao poraz bilo je, u stvari, zaštita vjernika i uvod u veliko dobro. Upravo je to je ključna lekcija Hudejbije: Allahova odredba često nadilazi naše razumijevanje trenutka. Ono što nam izgleda kao prepreka može biti milost, a ono što smatramo gubitkom može biti zaštita.
