- Kako je došlo do ideje za Huzur, budući da si po zanimanju arhitektica? Da li između te dvije oblasti pronalaziš neke poveznice?
Prema cvijeću sam uvijek osjećala ljubav i divljenje. U suštini, to su zapravo osjećaji prema čitavoj prirodi, ali cvijeće je nekako bilo na posebnom mjestu. Moju ljubav dijeli i moja sestra, pa je ideja o zajedničkoj cvijetnoj priči već odavno postala dijelom naših svakodnevnih razgovora. Kada se dođe do dijela gdje se moja današnja radna svakodnevnica susreće sa mojim zvanjem (arhitekturom) najčvršća poveznica, jednom riječju, bi definitivno bila kreativnost. Sloboda i neograničena količina kreativnosti su po meni divan spoj za još divnije priče, bilo da ih projektuje arhitekta ili aranžira florist.
- Budući da voliš čitati i slušati o razumijevanju Kur'ana, da li je spomenuto dalo novu notu tvom radu s biljkama i cvijećem?
Kao insanu koji se trudi praktično živjeti islam i srcem osjećati Božiju riječ, svoj životni put doživljavam kao potragu za prepoznavanjem Božije blizine, Božijih znakova i savršenstva Njegovog stvaranja. Upravo na tom putu se dešava osjećaj fascinacije prirodom a posebno cvijećem. Toliko raznolikosti, boja, mirisa i ljepote a opet savršenstva svake biljke je zaista za mene neiscrpan izvor radosti, inspiracije i svojevrsnog smiraja.
- U suri Jusuf pronalazimo da je tuga oslijepila Jusufovog oca Jakuba, ali da mu je miris Jusufove košulje zbog intenziteta emocija kasnije vratio vid. Šta misliš koliko izloženost estetici cvijeća, njegovim oblicima i mirisima, može uticati na naše koncpepcije svijeta oko nas, na male trenutke zadovoljstva i sreće?
Primjer Jakubove, a.s., čežnje za svojim sinom je meni lično jedan od predivnih slikovitih kur'anskih primjera, ispunjen Božijom milošću i ostvarenom nadom kroz blagodat mirisa. To je pak samo jedna u nizu blagodati koja čovjeku pruža mogućnost huzura (mira), jer miris je upravo taj koji je kadar podsjetiti nas na mnoge životne trenutke, osobe, mjesta za koja smo mislili da su zaboravljeni.
Kako ništa nije slučajno, i samo ime naše cvjećare “Huzur” je svojevrsni poziv i asocijacija ljudima da tragaju za tim malim-velikim trencima sreće u svojoj svakodnevnici. Turska riječ huzur predstavlja mir u svim dimenzijama života. Huzurlu insan je ispunjen čovjek, spokojan, emotivno i tjelesno zdrav. Onaj koji je spoznao da materijalno nije odrednica vrijednosti, koji je pronikao u srž duhovnosti, zavolio sebe, svoje unutarnje ja i kreirao apsolutnu ravnotežu u svom mikrosvijetu.
Huzur je ravnoteža duše, osjećanja, ravnoteža želja i stvarnosti, mašte i realnosti; to je iskonska sreća, jer čovjek može biti miran iako nije sretan, ali ne može biti sretan ako nije miran.
Huzur je ravnoteža duše, osjećanja, ravnoteža želja i stvarnosti, mašte i realnosti; to je iskonska sreća, jer čovjek može biti miran iako nije sretan, ali ne može biti sretan ako nije miran.
- Pred nama je već uveliko rascvjetano proljeće, a i mjesec april je poznat po obilježavanju Svjetskog dana Zemlje. Gospodar u Kur'anu kaže da je ono što je stvoreno na Zemlji, zapravo ukras za nas, ali i iskušenje u tome ko će od nas bolje i ljepše postupati. Na tragu toga, da li je svako cvijeće lijepo samo dok je svježe, i da li ga moramo uvijek baciti kada se osuši?
Ljepota je svuda i u svemu okolo nas, i u živoj i u neživoj prirodi. Svaka osoba, bilo da je toga svjesna ili ne, ima težnju da prepoznaje i upoznaje tu ljepotu, bilo da je ona plod Božijeg stvaranja ili kreacija ljudske ruke. Baš kao i čovjek – svaki cvijet nosi svoju nafaku. Ono što se mi u Huzuru trudimo jeste da tu cvijetnu ljepotu prepoznajemo i prenosimo je dalje, u različitim oblicima aranžmana sa živim cvijećem, ali i onih sa suhim. Suho cvijeće pruža potpuno novu dimenziju ljepote životnog puta jednog cvijeta, samo je treba na pravi način, kao što rekoh, prepoznati i prenijeti.
Firdevsa Jelovac, vlasnica Huzura.
