“… we ijjake neste'in..”
Naturalizam predstavlja filozofsko uvjerenje da se sve može objasniti svojstvima i silama prirode, bez potrebe za prizivanjem Božanske intervencije ili natprirodnih objašnjenja. U ajetu Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo, u glagolskom obliku prvog lica množine spominju se obožavanje i traženje pomoći. Ovi pojmovi odgovaraju Božijim imenima Allah (Onaj koji jedini zaslužuje obožavanje) i Rabb (Gospodar, Uzdržavatelj). Mauritanski učenjak Šejh Muhammad eš-Šenqiti (umro 1973.) primjećuje da su ova dva pojma često povezana u Kur'anu, naglašavajući da povjerenje dajemo samo Onome koji zaslužuje naše obožavanje.
Upravo obožavanje i traženje pomoći predstavljaju iskrenost i poniznost kao lijek za pretvaranje i oholost, dvije najrasprostranjenije bolesti srca. Ibn ʿAbbās je objasnio da riječi ijjake neste'in podrazumijevaju da samo od Njega pomoć tražimo u pokornosti Njemu, ali i u svim našim poslovima. I naši duhovni i naši fizički poslovi u konačnici zavise od Allaha. Na osnovu sveobuhvatnog razumijevanja obožavanja, svi naši fizički poslovi postaju duhovna djela obožavanja kada su povezani s našim putem prema Allahu.
U svim našim svjetovnim interakcijama i događajima u životu svjesni smo da je Allah Taj koji svime upravlja. Ispravna reakcija na tu spoznaju je traženje Njegove pomoći i potpuno oslanjanje na Njega, dok istovremeno koristimo svjetovne zakone koje je On uspostavio. Ispravno razumijevanje ovog ajeta omogućava nam da prepoznamo grešku naturalizma—pretpostavke da prirodne sile same po sebi objašnjavaju sve što se dešava u životu.
Ovaj ajet je od presudnog značaja za razumijevanje pitanja gdje leže naši prioriteti i nade kao globalne muslimanske zajednice (umeta). Ko će nas spasiti od ugnjetavanja? Kada i odakle će doći pomoć? U slučaju zaustavljanja genocida u Gazi, nastavljamo gubiti nadu u sve institucije koje su kreirali ljudi. Arapska liga, Organizacija islamske saradnje, Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud, Vijeće sigurnosti UN-a, Generalna skupština UN-a — sve ove institucije su se pokazale ili užasno nespremnim ili krajnje nesposobnim da okončaju masovno ubijanje hiljada djece. Svaki njihov pokušaj bio je ili premali ili je poduzet prekasno.
Od koga ćemo onda tražiti pomoć? Odgovor je da se oslonimo na Stvoritelja, a ne na stvorenja. Kada su Benu Israil bili podvrgnuti masovnim ubistvima svoje djece i progonstvu koje je naredio Faraon, poslanik Musa je savjetovao svoj narod: ”Tražite pomoć od Allaha (iste'inu) i budite strpljivi! Zaista, Zemlja pripada samo Allahu, On je daje kome hoće od Svojih robova, a konačna pobjeda pripada bogobojaznima.” (Kur’an, 7:128)
Naturalizam – naučnost ili ne?
U savremenom dobu mnoge ljude privlači pojam scientizma – ideje da nam samo nauka pruža znanje o istini. Često se pretpostavlja da nauka daje potpun prikaz stvarnosti, tako da nije potrebno pozivanje na faktore izvan prirodnog svijeta. Međutim, prirodni svijet se ne može u potpunosti razumjeti bez pozivanja na određene metafizičke postavke koje prevazilaze domet empirijskog istraživanja.
Kosmolog Paul Davies piše o problematičnoj praznini u naučnom razmišljanju na sljedeći način:
„Najrafiniraniji prikaz racionalnog poimanja kosmosa nalazi se u zakonima fizike, temeljnim pravilima po kojima priroda funkcioniše. Zakoni gravitacije i elektromagnetizma, zakoni koji regulišu svijet unutar atoma, zakoni kretanja—svi su izraženi urednim matematičkim odnosima. Ali odakle dolaze ti zakoni? I zašto imaju upravo taj oblik? Tokom godina često sam pitao svoje kolege fizičare zašto su zakoni fizike takvi kakvi jesu. Odgovori variraju od ‘to nije naučno pitanje’ do ‘niko ne zna’. Omiljeni odgovor im je: ‘nema razloga zašto su takvi kakvi jesu—oni jednostavno jesu’. Ideja da zakoni postoje bez razloga duboko je anti-racionalna. Uostalom, sama suština naučnog objašnjenja nekog fenomena je da je svijet logično uređen i da postoje razlozi zbog kojih stvari stoje tako kako stoje. Ako pratimo te razloge sve do temelja stvarnosti —zakona fizike — samo da bismo na kraju otkrili da razum tada nestaje, onda to ismijava nauku.“
Američki filozof Thomas Nagel piše:
„Nauku pokreće pretpostavka da je svijet moguće razumjeti. Dio te razumljive stvarnosti nalazi se u domenu našeg empirijskog istraživanja, dok se drugi dio nalazi izvan njega. Čak i kada bismo imali potpune empirijske podatke o svakom entitetu i sili u prirodi, ne bismo mogli predvidjeti budućnost. Dio traženja pomoći od Boga ogleda se u razumijevanju da On upravlja svim ishodima i da stvarnost postoji samo Njegovom dozvolom — nešto što naturalizam ne može objasniti. Takođe je važno za napredak naučnih teorija da imamo sposobnost da Bogu prepustimo aspekte stvarnosti koji su izvan našeg empirijskog horizonta.„
Naturalizam i historija
Restriktivni pristup naturalizma dovodi do značajnih interpretativnih nedostataka. Na primjer, bilo koje naturalističko objašnjenje koje negira poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., optužujući ga za obmanu ili mentalnu bolest pada već na površnoj analizi njegovog života ili proučavanju koherentnosti Kur'ana. Historijski zapisi dosljedno prikazuju Poslanika kao osobu izuzetne iskrenosti i integriteta, koja je stekla titulu El-Emin (pouzdani) prije poslanstva, a intenzivni progon koji su on i njegovi sljedbenici pretrpjeli pobija bilo kakav mogući motiv za prevaru. Štaviše, njegov život također pokazuje liderstvo u navigiranju složenih društveno-političkih okolnosti, posredovanju u sporovima i uspostavljanju kohezivne zajednice. Svaka sugestija psihoze stoga je iracionalna i historijski neodrživa.
Također, isključivo naturalističko tumačenje uspona i pada civilizacija ne uspijeva pružiti sveobuhvatno razumijevanje sila koje pokreću promjene u svijetu. Ono nudi samo redukcionistički prikaz zasnovan na ekonomskim i političkim faktorima, ali zanemaruje moralne principe s božanskim posljedicama. Osim što bi pomoglo naučnicima da se bolje bave naukom i historičarima da bolje proučavaju historiju, ponovno povezivanje empirijske nauke s njenim teološkim temeljima također bi bilo nužno kako bi se čovječanstvo zaštitilo od neetičnih i štetnih posljedica naučnih inovacija.
Naučna etičnost?
Proizvodnja hidrogenske bombe bila je prvi znak da nauka oslobođena etičkih ograničenja može lako dovesti do našeg uništenja. Nastavak devastacije okoliša kroz neumoljivu sječu šuma, potrošnju fosilnih goriva i industrijsko zagađenje nudi još jedan upečatljiv primjer. Tehnološke inovacije i naučni eksperimenti postaju štetni kada se usmjere prema ciljevima kolonijalnih interesa koji nastoje osvojiti prirodne resurse i potčiniti narode.
Danas su najsavremenije tehnologije nadzora i robotskog ratovanja stavljene u ruke vlada koje ih koriste za svoje političke ciljeve bez ikakvog moralnog obzira. U međuvremenu, razvoj umjetne inteligencije, uključujući deep fake tehnologiju, otvorio je Pandorinu kutiju iluzija koje prijete da potpuno izbrišu razliku između stvarnosti i fikcije. Kako umjetna inteligencija sve više zauzima različite uloge u radu i umjetnosti, nesumnjivo će ubrzati koncentraciju bogatstva i moći u rukama odabrane manjine. Nedavna serija MIT-a koja se bavi kolonijalizmom umjetne inteligencije navodi: ”Industrija umjetne inteligencije ne nastoji zauzeti teritorije kao što su to činili osvajači na Karibima i u Latinskoj Americi, ali ista želja za profitom tjera je da proširi svoj doseg. Razvila je nove načine iskorištavanja jeftine i nesigurne radne snage, često na globalnom Jugu, vođene implicitnim idejama da takve populacije ne trebaju—ili su manje dostojne—pristojnih plata i ekonomske stabilnosti.”
Još gore od AI kolonijalizma jeste AI genocid, koji se odvija u Gazi. Nedavna istraga otkrila je da je izraelska vojska koristila AI program pod nazivom Lavender kako bi označila hiljade Palestinaca kao mete bez adekvatne verifikacije, a zatim omogućila vojsci da ih bombarduje kada bi ušli u svoje porodične domove. Također su koristili takozvane robotske pse, ili Vision 60 jedinice koje proizvodi američka kompanija Ghost Robotics, u svojoj kampanji razaranja.
Budućnost naučnih inovacija može biti ili ona koja služi čovječanstvu ili ona koja prijeti njegovom uništenju. Da bismo izabrali prvi put, moramo obnoviti teocentrični sistem vrijednosti koji je omogućio naučni napredak od samog početka. Traženje pomoći i upute od Allaha u svim našim poslovima omogućava davanje prioriteta etičkim vrlinama koje su nužne kako bi fizička sredstva bila na našu korist, a ne na našu štetu.
Prevela i prilagodila: Emina Mostić
