Tumačenje sure El-Hašr nadovezuje se na raniju analizu sure El-Mudžadele, čime se nastavlja tematska nit o savezništvu, njegovim posljedicama, kao i dinamici između ljudskih ponašanja i Božijih atributa. Dok se Sura Mudžadela fokusirala na ključna pitanja poput zihara (zabranjene prakse razvoda), nedžwe (tajnih, isključujućih razgovora) i teweliya (saveza s neprijateljima Uzvišenog Allaha), sura El-Hašr proširuje ove teme, pokazujući nam kako savezi mogu biti i štetni i korisni za zajednicu.
Središnja tema sure El-Hašr odnosi se na prirodu saveza, naročito onih koji mogu narušiti jedinstvo i snagu muslimanske zajednice. Ovo se, naravno, uklapa u širu kur'ansku sliku o tome da za svako negativno ljudsko ponašanje postoji određeni lijek kojim bi se to ponašanje popravilo. Ove korektivne mjere, prisutne u obje sure, usko su povezane s Božijim svojstvima, kulminirajući snažnim podsjetnikom na Božiji suverenitet i posljedice suprotstavljanja Njemu.
Obje spomenute sure mogu se zamisliti kao tkanina u kojoj vertikalne niti simboliziraju Božija svojstva, dok horizontalne niti predstavljaju ljudske radnje i društvene odnose. Kada se gleda vertikalno, odnos između Božijih svojstava i ljudskog ponašanja postaje očit: na primjer, u suri El-Mudžadele, dova žene koja se žali Gospodaru biva uslišana jer Bog sluša njene molbe i pritužbe, pokazujući time aktivni odgovor Božije milosti. Slično tome, u suri El-Hašr, oni koji se suprotstavljaju Bogu i Njegovom Poslaniku suočavaju se s posljedicama Njegove srdžbe.
Na horizontalnom nivou, obje sure ističu kako su ljudski postupci često odraz ljudske percepcije Boga. U suri El-Mudžadele, pritužba žene ashabijke dolazi iz njene iskrene vjere i povjerenja u Boga, dok u suri El-Hašr, oni koji se suprotstavljaju Bogu pokazuju da se više boje ljudi nego Njega, što otkriva nesklad u njihovom odnosu prema Bogu.
Zaključno, obje sure naglašavaju centralnu ulogu Božijeg nadzora nad ljudskim djelima, ističući da je Bog potpuno svjestan svega što je vidljivo i skriveno. Etičko i društveno usmjerenje kroz ove sure poziva zajednicu da uskladi svoje postupke s razumijevanjem Božanske pravde i milosti.
Struktura i teme Sure El-Hašr
Ova sura počinje snažnim naglaskom na Božiju moć i vlast, što odgovara historijskom događaju koji se odnosi na protjerivanje plemena Benu Nadir, jednog od jevrejskih plemena Medine, zbog njihovog kršenja ugovora i zavjere da ubiju Poslanika Muhammeda, a.s.
Uprkos njihovim utvrđenim naseljima i vojnoj snazi, njihova propast nije došla kroz direktnu borbu, nego zbog straha koji je Bog usadio u njihova srca. Ovo naglašava opetovanu temu Kur’ana: prividna svjetovna moć je u konačnici podložna Božijoj volji. Njihovo protjerivanje služi kao jasna lekcija da izdaja i prevara vode u propast, bez obzira na materijalnu snagu.
Moralne i društvene poruke
- Pravda i Božija intervencija – Sura prikazuje kako Bog podržava iskrene vjernike, kao i da je Njegovo djelovanje zasnovano na pravdi. Protjerivanje Benu Nadira nije bila nepromišljena kazna, već odmjerena reakcija na njihovu izdaju. Dobili su priliku da napuste Medinu sa svojim bogatstvom, ali su morali ostaviti oružje, što naglašava ravnotežu između milosti i potrebne kazne.
- Distribucija bogatstva – Raspodjela napuštene imovine odražava islamski princip da resursi ne trebaju biti gomilani kod bogatih, već trebaju koristiti siromašnima, uključujući muhadžire (iseljenike) koji su žrtvovali sve zbog svoje vjere. Ovo naglašava kur’anski koncept društvene pravde.
- Kategorije vjernika – Sura ističe tri ključne grupe:
- Muhadžiri (Iseljenici), oni koji su napustili sve zbog vjere, pokazujući iskrenost i posvećenost, zbog čega se u ovoj suri nazivaju imenom es-sadiqun (iskreni), u suprotnosti s el-kazibun i el-munafiqun (lažovi i licemjeri);
- Ensarije (Pomagači), oni koji su nesebično podržali iseljenike, pokazujući izuzetnu velikodušnost i bratstvo;
- Buduće generacije vjernika, oni koji čuvaju jedinstvo zajednice, moleći se za sve vjernike i tražeći Božiju pomoć da izbjegnu zavist i neprijateljstvo.
Licemjeri i njihove osobine
U drugom dijelu sure nalazimo snažnu razliku koja se pravi između iskrenih vjernika i munafika (licemjera), koji se prikazuju kao dio muslimanske zajednice, ali tajno podržavaju njene neprijatelje.
Do njihovog pada dolazi jer se više boje ljudi nego Boga. Za razliku od vjernika, čija ih vjera ujedinjuje i jača, savezi licemjera su krhki i zasnovani na ličnim interesima. Kur’an ih poredi sa šejtanom koji zavodi druge, dok je svjestan Božijeg postojanja.
Njihovo licemjerstvo se očituje u sljedećem:
- Predstavljaju se kao vjernici, ali spletkare s neprijateljima.
- Obećavaju podršku nevjernicima, ali ih napuštaju u kriznim situacijama.
- Njihove riječi su u suprotnosti s njihovim djelima, što otkriva njihov kukavičluk i slabost.
Zaključci i refleksije
- Pouzdanje u Boga – Istinski vjernici daju prednost svom odnosu s Bogom nad ovosvjetskim brigama i strahovima. Propast licemjera i nevjernika služi kao pouka o pogrešno usmjerenom povjerenju i lojalnosti. Pouzdanje u Boga donosi unutarnji mir i krajnji uspjeh.
- Samilost i bratstvo – Kur'an naglašava važnost nesebičnosti, velikodušnosti i održavanja snažnih zajedničkih veza kroz vjeru. Istinski vjernici ne gaje ljubomoru ili zamjeranje prema drugima, već se mole za njihov uspjeh i blagostanje.
- Vjera kao stalna posvećenost – Sura se završava podsticanjem vjernika da neprestano spominju Boga, naglašavajući da vjera nije samo početno prihvatanje, već trajno putovanje. Nije dovoljno samo izjaviti vjerovanje; potrebno je dosljedno primjenjivati njegove principe u mislima, srcu i djelima.
Završna razmišljanja o Božijim svojstvima
Kao podsjetnik, sura završava nabrajanjem Božijih imena i svojstava, potvrđujući Njegovo sveobuhvatno znanje, pravdu i milost. Poređenje s planinom, koja bi se srušila pod težinom božanske objave, ističe dubinu Kur’ana i njegovu transformativnu moć. Ova svojstva naglašavaju Božiji apsolutni suverenitet, mudrost i milost, kako bi kod slušatelja razvila duboko razumijevanje Boga, Kojem svako naše djelo mora biti posvećeno. Među spomenutim imenima su:
El-Melik (Vladar) – Bog ima krajnji autoritet nad svim stvorenjem.
El-Kuddus (Sveti i Čisti) – Njegova pravda je savršena, bez ljudskih mana.
Es-Selam (Izvor Mira) – On daruje mir onima koji Mu se pokore.
El-Muheymin (Zaštitnik) – On zna ono što je skriveno u srcima ljudi i štiti vjernike.
Sura se završava potvrdom da sva stvorenja slave Boga, naglašavajući nužnost da i ljudi usklade svoj život s ovom univerzalnom istinom kroz vjeru i pravedna djela.
Praktične pouke za današnje vrijeme
1. Ostanite čvrsti u svojoj vjeri – Kao što su vjernici u Medini nailazili na iskušenja, tako i današnji vjernici moraju ostati postojani u svojim uvjerenjima, čak i pred teškoćama.
2. Zalaganje za društvenu pravdu – Bogatstvo i resursi trebaju biti pravedno raspodijeljeni kako bi se osiguralo da najranjiviji budu zaštićeni.
3. Čuvajte se licemjerstva – Važno je da riječi budu usklađene s djelima i da se u svim postupcima održi iskrenost.
4. Održavajte jedinstvo – Snaga vjerničke zajednice leži u međusobnoj ljubavi, podršci i nesebičnosti.
5. Razmišljajte o Božijim imenima – Razumijevanje Božijih svojstava produbljuje vjeru i jača duhovnu svijest.
Završni ajeti sa Božijim svojstvima naglašavaju da prepoznavanje Božijeg prisustva u svim aspektima života vodi do istinskog uspjeha. Vjera nije samo lično putovanje, već i zajednička odgovornost koja oblikuje pravedno i saosjećajno društvo.
Sažetak pripremila: Prof. Shorouq Naguib
