“…ijjake n'abudu..”
Islamski pogled na svijet naglašava da je pravilno razumijevanje Boga i Njegovih božanskih svojstava osnova za etičko ponašanje i ispravan način života. U suri Fatiha ovaj koncept se ogleda kroz izraz “Jedino Tebe obožavamo” (ijjake na'budu) koji, ako uzmemo u obzir prethodne ajete, označava prijelaz u gramatičkoj perspektivi s trećeg na drugo lice, čime se označava spremnost ljudskog srca da se direktno obrati Bogu nakon što spozna Njegovu savršenost.
Komentator Kur'ana Fahruddin Er-Razi dijeli Fatihu na dvije osnovne komponente: spoznaja Gospodara i spoznaja robovanja, gdje ovo drugo uključuje djela vjernika i njihove posljedice. Time se potvrđuje da je obožavanje Gospodara zasnovano na spoznaji i priznavanju Božije nadmoći. Štaviše, ova sura naglašava važnost zahvale prije upućivanja molbe, što ukazuje na dublju svijest o našem odnosu s Bogom i ispravnom etičkom ponašanju.
Pravi put i jedinstvo monoteizma
Prema islamskoj teologiji, čisti monoteizam (tevhid) je srž vjere i sve objave se svode na istinu da samo Bog zaslužuje obožavanje. Povezano s prethodnim ajetima, može se reći da su u suri Fatihi naglašena tri ključna aspekta monoteizma: Božija vlast (rububijet), Njegova imena i svojstva (el-esmaul-husna) te Njegovo isključivo pravo na obožavanje (uluhijet). Izraz “Jedino Tebe obožavamo” predstavlja suštinu islama i potvrdu da ništa osim Boga ne zaslužuje naše obožavanje.
U islamu, obožavanje je i vanjska (namaz, post) ali i unutrašnja manifestacija religioznosti (spoznaja Božije dobrote). Stoga je obožavanje sveobuhvatan način života. Ibn Tejmije definiše ibadet kao sve što Bog voli i čime je zadovoljan, uključujući unutrašnje i vanjske radnje, poput iskrenosti, zahvalnosti, pokornosti, borbe za pravdu i pomoći onima koji su u potrebi. Na ovaj način, svaki čin može postati ibadet ako je učinjen s ispravnom namjerom.
Islam priznaje različite puteve obožavanja Gospodara, prilagođene individualnim sposobnostima i sklonostima. Neki od puteva i načina ogledaju se u učenju i podučavanju, drugi u humanitarnom radu, dok neki ljudi pak prednjače kroz svoje dobrovoljne molitve ili društveni aktivizam. Kur’an prepoznaje sve ove raznolike duhovne ličnosti i pruža više “kapija” prema Džennetu, koje odgovaraju različitim vrlinama.
Ljubav prema Bogu je temelj svakog ibadeta. Ibnul Kajjim ističe da pravo obožavanje spaja ljubav i pokornost – ako postoji ljubav bez pokornosti, ili obrnuto, to više nije pravi ibadet. Stoga, musliman treba uvijek biti svjestan da su njegova dobra djela samo izraz Božije milosti i prilika za približavanje Njemu. Islam također naglašava da je obožavanje Boga jedini put ka pravoj slobodi i unutrašnjem ispunjenju.
Nasuprot tome jeste mnogoboštvo (politeizam, arp. širk) koje predstavlja najveći moralni prekršaj budući da dovodi do podložnosti lažnim božanstvima i gubljenja duhovnog i moralnog kompasa. Kada Bog više nije središnja tačka života ljudi, oni počinju obožavati sebe, kao i sve vrste idola u svojoj poslušnosti, ljubavi, poštovanju i odanosti. Ibnul Kajjim upozorava da, ako srce nije ispunjeno ljubavlju prema Bogu, bit će ispunjeno ljubavlju prema stvorenjima, što vodi ka mnogoboštvu u raznim oblicima, uključujući idolizaciju bogatstva, moći i slavnih ličnosti.
Prevladavajući idoli danas uzimaju oblik materijalnog bogatstva, industrije zabave, obožavanja slavnih ličnosti, influensera na društvenim mrežama, lažnih ideologija i zabludjelih ideologa.
Kur’an upozorava na opasnost pretvaranja vlastitih želja u božanstvo, ističući opasnost moralnog propadanja. Allah u Kur’anu na više mjesta upozorava: „Jesi li ikad (ozbiljno) razmišljao o onoj sorti ljudi koji vlastite želje uzimaju za svoje božanstvo?“ (El-Furkan, 43. i El-Džasija, 23). Zanemarivanje Boga vodi moralnom padu društva, što je vidljivo kroz historijske primjere i savremene oblike idolopoklonstva. Moderna društva su često vođena individualizmom i materijalizmom, što vodi ka duhovnoj praznini i etičkoj degradaciji. Izjava Samo Tebe obožavamo je potpuno negiranje svih oblika mnogoboštva (politeizma). Odbacivanjem svih oblika idolopoklonstva, čovjek se oslobađa ideološke i političke tiranije.
Također, u ovom ajetu Gospodar upotrebljava prvo lice množine ( Jedino Tebe obožavamo), i time naglašava važnost zajednice u islamu. Obožavanje Boga nije samo individualna obaveza već i društveni koncept koji podrazumijeva međusobnu podršku i kolektivni moralni razvoj.
Zajednica zasnovana na islamu treba djelovati ujedinjeno u pobožnosti i dobročinstvu, izbjegavajući podjele i neprijateljstvo. Muhammad Asad i drugi učenjaci naglašavaju da islamske pouke integrišu duhovnost sa društvenom pravdom, ekonomijom i politikom. Ovaj holistički pristup osigurava da pojedinačna pravednost doprinosi uspostavi etičkog društva.
Sloboda kroz ibadet
Istinska sloboda u islamu nije oslobađanje od obaveza, već oslobađanje od robovanja bilo kome osim Bogu. Sloboda u zapadnjačkom smislu često se povezuje sa oslobađanjem od bilo kakvih ograničenja, dok nas islam uči da je prava sloboda u pokornosti Bogu, jer samo tako čovjek može ostvariti svoj puni potencijal. Aleksandar Solženjicin primjećuje da su svi veliki društveni padovi rezultat toga što su ljudi zaboravili Boga. Historijski primjeri, poput Ruske revolucije, ilustriraju kako društva koja napuste svoje duhovne i etičke temelje trpe ogromnu nestabilnost i nepravdu. Dostojevski je rekao da “ne postoji veća ili bolnija tjeskoba za čovjeka koji se oslobodio svih vjerskih pristrasnosti, od nastojanja da što prije pronađe novi predmet ili ideju koju će obožavati.“
Islam pruža jasnu moralnu orijentaciju i omogućava svakom čovjeku direktan odnos s Bogom, bez posrednika. Obožavanje Boga nije samo čin pobožnosti već i ključ za duhovno ispunjenje i društvenu pravdu. Pravilno shvaćen ibadet donosi istinski mir, harmoniju i svrhu u životu. Obaveza svakog vjernika je stalno raditi na svom duhovnom rastu, jačati vezu s Bogom kroz namaz, pokornost i dobročinstvo prema drugima. Samo kroz ispravno shvaćen monoteizam i posvećenost duhovnom razvoju može se postići pravi unutrašnji mir i oslobođenje od svih oblika duhovnog ropstva.
Prevela i prilagodila: Elharuna Rizvanbegović
